Trenutno aktivnih Gostiju: 8
Posjete Sadržajima : 197815
Početna 
Gradimo živu Crkvu Gradimo živu Crkvu Župe i samostani na kojima djeluju Franjevci trećoredci
Gradimo živu Crkvu Gradimo živu Crkvu Župe i samostani na kojima djeluju Franjevci trećoredci
Župe i samostani na kojima djeluju Franjevci trećoredci
Popis samostana franjevaca trećoredaca u Hrvatskoj:
1. Župa i samostan sv. Josipa Radnika, Belišće
2. Samostan sv. Marije, Glavotok
3. Samostan i župa sv. Mihovila, Zaglav
4. Samostan i župa sv. Jeronima, Martinšćica
5. Samostan sv. Marije Magdalene, Porat
6. Samostan sv. Pavla Pustinjaka, Galevac (Školjić)
7. Samostan sv. Franje Asiškoga, Krk
8. Samostan sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu
9. Župa sv. Mihaela, Gračani
10. Kloštar Podravski
11. Samostan Krista Kralja, Ogulin
12. Samostan sv. Franje Asiškoga, Rijeka-Pehlin
13. Samostan sv. Leonarda, Kotari kraj Samobora
14. Samostan sv. Ivana u Zadru
15. Crkva i samostan sv. Mihovila u Zadru
16. Samostan sv. Josipa u Splitu
17. Odra
 |
Župu sv. Josipa Radnika zajednica provincija franjevaca trećoredaca preuzela je u rujnu 1966. godine. S gradnjom župne crkve započelo se 1970. godine, a prva sv. misa u novoj crkvi slavljena je već 24. prosinca 1971. godine. Crkvu sv. Josipa Radnika posvetio je biskup đakovački i srijemski msgr. Ćiril Kos 1. svibnja 1996. godine. Uz župnu crkvu nalazi se i istoimeni samostan koji je osnovan u srpnju 1978. godine.Župa u Belišću spada u veće župe kojima upravljaju franjevci trećoredci. Broji oko 7500 vjernika i ima dvije filijale: Bistrince s crkvom sv. Stjepana Kralja i svetištem sv. Ane te Kitišance s crkvom sv.Ivana Krstitelja. Iz Belišća franjevci trećoredci danas imaju dva svećenika i više bogoslova i sjemeništaraca. U samostanu i župi danas žive i djeluju tri redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Samostan sv. Marije na Glavotoku stoljećima je središte redovničkoga života otoka Krka franjevaca trećoredaca koji su na Glavotoku od 1468. godine. Redovnici su ovdje u osami živjeli gotovo pustinjačkim životom. Radili su u polju, njegovali staroslavenski jezik i glagoljicu (tu se čuvao prvotisak glagoljskog misala iz 1483., koji se sada nalazi u Zagrebu) i duhovno se brinuli za okolni puk.Samostanska crkva započela se graditi 1507. godine, a dovršena je 1509. Posvećena je Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Iz sela u blizini glavotočkoga samostana, i iz drugih mjesta po otoku Krku, franjevci trećoredci su imali mnogo redovnika koji su ostavili svijetli trag u hrvatskoj crkvenoj i narodnoj povijesti. U naše vrijeme obnovljeni i prošireni samostan oaza je u kojoj se mnogi odmaraju i duhovno obnavljaju: svećenici, redovnici i laičke osobe. U samostanu žive i djeluju dva redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Naselje Zaglav nalazi se na Dugom otoku. Ondje već dugi niz stoljeća žive i rade franjevci trećoredci-glagoljaši. U Zaglav su došli 1451. godine. Samostan i crkva posvećeni su sv. Mihovilu Arkanđelu. Crkva je sagrađena u gotičkom stilu, a posvećena je 1458. godine. Crkva ima tri barokna oltara: glavni, posvećen titularu crkve, i dva sporedna, posvećena Majci Božjoj i sv. Antunu Padovanskom. U Zaglavu je živio i radio pisac glagoljskih rukopisa fra Šimun Klimantović, te je i velik dio svojih knjiga napisao upravo ovdje. U prošlosti i danas Zaglav je dao više vrijednih redovnika franjevaca trećoredaca, a i danas su živa trojica. Danas u samostanu žive četiri redovnika, od kojih je jedan župnik Zaglava, a jedan župnik Brbinja i Savra. |
| Na vrh stranice | |
 |
Samostan sv. Jeronima nalazi se u malom i pitomom mjestu Martinšćici na otoku Cresu. U Martinšćici su franjevci trećoredci od 1479. Crkva i samostan dovršeni su i posvećeni 1525. godine. U samostanu danas boravi jedan fratar koji vodi župu u Martinšćici i župu Stivan. |
| Na vrh stranice | |
 |
Samostan sv. Marije Magdalene u Portu, župa Dubašnica na otoku Krku, osnovan je 1480. godine. Vjerojatno je da su na istom mjestu, pod upravom samostana na obližnjem Glavotoku, već ranije živjeli redovnici pustinjaci. Današnji samostan i crkvica izgrađeni su u prvoj polovini 16. stoljeća u kasnogotičkom stilu. Crkva je posvećena 1557. godine. U bivšoj konobi i tošu (prostor za mljevenje maslina) uređen je samostanski muzej, u kojem se čuvaju umjetnički i uporabni predmeti koji su se tijekom stoljeća skupili u crkvi i samostanu. Redovnici ovoga samostana okupljaju u svojoj crkvi vjernike iz sela Porta i Vantačića te tako pomažu župniku Dubašnice, a pomažu i drugim župama po otoku Krku. Tijekom svoje povijesti Provincija franjevaca trećoredaca imala je mnogo svećenika baš iz župe Dubašnica, u kojoj se nalazi i ovaj samostan. Danas u samostanu žive i rade dva redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Samostan sv. Pavla Pustinjaka smjestio se na otočiću Galevcu (Školjiću), odmaknutom od Preka na otoku Ugljanu osamdesetak metara. Mještani Preka, redovnici i ostali Galevac nazivaju Školjić. Po nekim povjesničarima otok su ranije nastanjivali redovnici pavlini, čijem je zaštitniku sv. Pavlu Pustinjaku posvećena samostanska crkva. Franjevci trećoredci na Školjiću su od 1446. godine. Taj otočić dobili su od zadarskog plemića Milanje, a posjed im je 1454. godine potvrdio papa Nikola V. Crkva je popravljana 1516. i 1564. godine, a posvetio ju je 1596. godine ninski biskup Horacije Belloti, o čemu svjedoči latinski natpis nad ulazom u crkvu. Samostan je u prošlosti nekoliko puta bio pretvoren u lazaret, pa su se redovnici pod cijenu vlastitog života brinuli za oboljele od kuge. U samostanu je u prvoj polovini 20. st. djelovala gimnazija s pravom javnosti, u kojoj su se školovali mnogi redovnici, od kojih dosta i danas živi, a školovala je i više hrvatskih intelektualca različitih zvanja i zanimanja. Na Školjiću je bio i redovnički novicijat provincije. Iz župe Preko, u kojoj je samostan, franjevci trećoredci su imali i danas imaju veći broj svojih redovnika.Danas je samostan obnovljen i služi održavanju duhovnih vježbi, školi hrvatskog jezika za djecu naših iseljenika i odmoru. U samostanu žive tri redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Samostan sv. Franje u Krku ranije je pripadao franjevcima konventualcima, a franjevcima trećoredcima predan je 1783. godine. Samostanska crkva sv. Franje Asiškoga podignuta je krajem 13. stoljeća i klasični je primjer gotičke crkve. U samostanu su svoje studije završili mnogi redovnici, a danas je kuća novicijata. Samostanska crkva je ispovjedaonica otoka Krka jer su redovnici u njoj na raspolaganju za ispovijed u sve dane u godini, a pomažu pastoralno župnicima diljem biskupije. U naše vrijeme obnovljeni su i samostan i crkva pa se ističu ljepotom i kao da su na trajnoj izložbi na sjevernim gradskim zidinama. Danas u samostanu u Krku živi sedam redovnika svećenika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Samostan sv. Franje Ksaverskog na sjeveru Zagreba središnji je samostan Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. U njemu je provincijalovo sjedište od 1927. te odgojni zavod studenata. Samostan je građen uz crkvu od 1923., a kasnije dograđivan sve do naših dana. Franjevci trećoredci došli su na Ksaver 20. kolovoza 1923 godine, a službeno uvođenje trećoredaca u posjed crkve uslijedilo je na blagdan sv. Franje Ksaverskog 3. prosinca 1923. Sadašnja crkva sv. Franje Ksaverskog sagrađena je 1752. godine, a gradili su je isusovci kao hodočasničku crkvu. Poznata je Ksaverska kalvarija na kojoj se održavaju korizmeni nedjeljni križni putovi s mnoštvom vjernika. Već od prije postojale su drvene križne postaje, a današnji oblik projektirao je Ćiril Iveković i izvedene su u proljeće 1926. godine. Kalvarija je obnavljana više puta. Od doseljenja u samostan redovnici su pomagali u pastoralnom radu susjednim župnicima, a 20. rujna 1942. bl. Alojzije Stepinac osnovao je župu svetog Franje Ksaverskog. Prigodom otvaranja župe Blaženik je slavio misu na staroslavenskom jeziku i tako pokazao da cijeni to dragocjeno blago i da mu je stalo do hrvatskog glagoljskog naslijeđa koje su franjevci trećoredci donijeli u Zagreb.U samostanu, osim samostanskog arhiva, nalazi se i bogati provincijski arhiv koji sadrži višestoljetno kulturno blago koje su stvorili i sabrali franjevci trećoredci.U samostanu postoji i knjižnica koja je formirana odmah nakon dolaska redovnika na Ksaver. Prva knjiga koja je nabavljena u rujnu 1925. bila je »Veliki katekizam Deharb« za 12 dinara. Godine 1928. s prijenosom posmrtnih ostataka biskupa Mahnića u samostansku knjižnicu je prenesena i njegova knjižnica koju je on darovao redovnicima te je postala dijelom knjižničkog samostanskoga fonda. Danas samostanska knjižnica broji preko 14.000 naslova. Samostan čuva i zbirku crkvenog posuđa i zbirku slika Zlatka Šulentića koji je bio susjed i prijatelj redovnika na Ksaveru. Iz župe sv. Franje Ksaverskoga danas zajednica ima jednog studenta teologije. U samostanu sada živi pet svećenika i studenti te školske sestre franjevke koje rade u samostanu i župi. Redovnici ksaverskoga samostana rade u župi, predaju na Bogoslovnom fakultetu, pomažu u pastoralu drugima i odgajaju svoj podmladak. |
| Na vrh stranice | |
 |
Crkva sv. Mihaela sagrađena je oko 1610. godine, a kapela je najvjerojatnije postojala već od 1518. godine. Odredbom nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca godine 1942. osnovana je župa sv. Franje Ksaverskoga, pod koju potpada dio Gračana, a dekretom nadbiskupa zagrebačkog kardinala Franje Kuharića od 5. srpnja 1983. Gračani postaju samostalna župa. Župa sv. Mihaela mlada je župa, pred kojom je budućnost, jer neprestano raste brojem zbog doseljavanja novih vjernika. Nadamo se da će vjernici Gračana uskoro početi graditi veću crkvu za svoje potrebe. U Gračanima se rodilo više svećeničkih i redovničkih zvanja, a franjevci trećoredci imali su jednoga redovnika. Danas u župi živi i radi jedan redovnik koji upravlja župom, a pomažu mu redovnička braća sa Ksavera. |
| Na vrh stranice | |
 |
Župa je osnovana 1702. godine, a župna crkva je posvećena 1805. godine, iako se zna da je već 1294. godine na mjestu današnje crkve bila kapela. Uz crkvu je bio franjevački samostan male braće. Franjevci trećoredci upravljaju župom od 1974. godine. Župa Kloštar Podravski, čiji su zaštitnici sv. Benedikt i Žalosna Gospa, broji nešto više od 3500 stanovnika. Obuhvaća uz Kloštar i filijale Dinjevac i Prugovac. Župa Kloštar dala je više svećenika, redovnika i redovnica, a danas su živa tri franjevca trećoredca svećenika i jedan novak. U župi trenutno živi jedan redovnik koji vodi župu. Često mu dolaze u pomoć redovnička braća iz drugih samostana. |
| Na vrh stranice | |
 |
Prvi redovnici franjevci trećoredci stigli su u Ogulin polovicom rujna 1937. godine. Dana 14. listopada blagoslovljena je kapelica i otvoren samostan. Mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, dekretom je u Ogulinu kanonski utemeljio 11. listopada 2001. godine na drugom mjestu župu bl. Alojzija Stepinca koja je povjerena franjevcima trećoredcima. U tijeku je izgradnja crkve i pastoralnog centra, u sklopu kojega je u planu i izgradnja novoga samostana. U ogulinskom samostanu žive i rade dva redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša osniva ovdje u kupljenoj obiteljskoj jednokatnici samostan 1976. godine. U prizemlju samostana, adaptiranom za kapelicu, javno bogoslužje se obavlja sve do godine 1996., kada je sagrađena polumontažna crkva. Župa je osnovana 1993. godine i ima oko 5000 vjernika. Samostan je obnavljan i dograđen 2001. godine. Prvi redovnik i upravitelj riječkog samostana bio je nezaboravni fra Srećko Badurina, čovjek sveta života, profesor moralnog bogoslovlja, duhovnik, propovjednik i kasnije šibenski biskup. U riječkom samostanu žive dva redovnika svećenika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Prvi početci samostana sežu u 1531. godinu, kada su sagrađeni crkvica i samostan koji su bili u vlasništvu Reda male braće provincije Bosne Srebrene. Hodočasnička crkva sv. Leonarda ujedno je i župna. Godine 1941. u samostan su došli franjevci trećoredci privremeno, a nakon dulje stanke preuzeli su ga kao trajno boravište. Redovnici su obnovili samostan i baroknu crkvu koja je i spomenik kulture. Župa danas broji oko 600 župljana. U sjeni samostana u Kotarima rodio se i odgajao poznati redovnik franjevac trećoredac i slavist fra Leonard Josip Tandarić. Danas su živa dva franjevca trećoredca iz župe Kotari. U samostanu žive i rade tri redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Ovaj samostan franjevci trećoredci drže svojom Maticom u Hrvatskoj jer im je on prvi samostan. Podignut je 1439. godine. Rušen je i obnavljan više puta, a redovnici su se selili u druge dijelove Zadra. Rušili su ga i sami redovnici da se u nj ne usele neprijateljske vojske. Iznajmljivan je redovnicima pravoslavcima u vrijeme njihova izgnanstva. Redovnici su se snalazili čuvajući uvijek uspomenu na svoj prvi samostan. Uz staru crkvicu izgrađen je u naše vrijeme novi samostan i moderna crkva sv. Ivana Krstitelja koja služi kao župna crkva. Župa je ustanovljena 1953. godine i otada je vode franjevci trećoredci i nadamo se da je više neće napuštati nikada zbog nevoljnih okolnosti. Iz župe sv. Ivana Krstitelja danas redovnička zajednica franjevaca trećoredaca ima jednog studenta teologije. U samostanu danas žive i radi tri redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Franjevci trećoredci - glagoljaši žive u samostanu sv. Mihovila kraj istoimene crkve od 1818. godine. Prije toga živjeli su, od 1541. do 1806., u samostanu sv. Ivana Krstitelja, udaljenog stotinjak metara od sadašnjeg prebivališta. Na to pak mjesto došli su iz povijesno značajnog lokaliteta i samostana sv. Ivana Krstitelja na Polačišću, u dnu gradske uvale, gdje se spominju prvi put 1387. god. Taj je, naime, samostan srušen 1537., po odluci gradskih vlasti zbog nadiruće turske opasnosti. U novije vrijeme trećoredci su, na tom svom izvorišnom mjestu, ponovno sagradili samostan i novu crkvu te danas žive na dva mjesta u Zadru. Crkva sv. Mihovila spominje se prvi put 1150. kao jedna od više zbornih crkava u gradu. Bila je dugo i župna crkva i sjedište mnogih bratovština (Gospe od Sniga i drugih). Od sačuvanih umjetnina najvrjednije je veliko slikano raspelo iz 13. stoljeća. Osnovni apostolat redovnika je ispovijedanje vjernika i može se reći da je crkva sv. Mihovila središnja i najveća ispovjedaonica Zadarske nadbiskupije. U samostanu danas živi i radi šest redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Franjevci trećoredci došli su u Split 1939. godine. Na predjelu Splita, zvan Sukoišan, kupili su jednu obiteljsku kuću i pretvorili je u samostan sv. Josipa. U samostanu je jedna prostorija pretvorena u kapelu sv. Josipa. Početkom siječnja 1947. godine na blagdan sv. Obitelji ( u ono vrijeme blagdan sv. Obitelj slavio se u siječnju) osnovana je župa sv. Obitelji i povjerena franjevcima trećoredcima, a kapela sv. Josipa služila je kao župna crkva. Osjećala se potreba za većom crkvom. Uz sve teškoće na koje se nailazilo nadbiskup Frane Franić 28. prosinca 1969. godine blagoslivlja temeljni kamen nove crkve, a 19. ožujka 1971. godine na blagdan sv. Josipa posvećuje župnu crkvu sv. obitelji. Župa danas oko 15000 žitelja. Pečat samostanu, župi i cijelome Splitu, ostavio je prvi župnik župe, čovjek sveta života fra Stjepan Sorić, čije tijelo počiva u kapeli uz crkvu. Uz samostan je rastao i osjećao se kao njegov dio mladić koji je danas svećenik i redovnik provincije franjevaca trećoredaca. Od jeseni 2009. u samostanu je smješteno i sjemenište. Danas u samostanu živi i radi sedam redovnika. |
| Na vrh stranice | |
 |
Gradnja samostana sv. Franje Asiškoga sa sjemeništem u Odri započeta je 1967., a 1968. u nj su se uselili redovnici i sjemeništarci te je započela je s radom gimnazija, koja je s radom prestala 1973. god. Jedno vrijeme u Odri je stanovalo i nekoliko bogoslova, a sjemeništarci su pohađali sjemenišnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu. Kasnije su samostanski prostori korišteni za različite duhovne susrete, hodočasnike, mlade, djecu itd. Tijekom Domovinskoga rata samostan je bio utočište prognanicima i izbjeglima iz Hrvatske i Bosne. Godine 2002. i dalje samostan je obnovljen i proširen i danas, osim redovnicima, služi i kao dom za starije i nemoćne osobe. Redovnici samostana bili su profesori u gimnaziji, danas su neki profesori na Bogoslovnom fakultetu. Neki su radili u različitim crkvenim kulturnim ustanovama. Jedan od poznatijih je slavist pokojni fra Leonard Josip Tandarić Prvi gvardijan samostana u Odri, profesor i ravnatelj gimnazije Srećko Badurina, kasnije je postao šibenski biskup. Redovnici danas pomažu u pastorolu u župi Odra, po turopoljskim župama i drugdje. Danas u samosatnu živi i radi sedam redovnika. Autor Zrinka |
| a ANa vrh stranice |
|
| < « |
|---|