Svoju pobožnost stari su Gračanci iskazivali gradnjom kapelica koje su nazivali kipeci i raspelima. Postavljali su ih na križanje puteva, označavajući time mjesto i prostor. Najznačajniji pisani rad o gračanskim kipcima i raspelima objavila je Dubravaka Šelendić u župnom glasilu Mihael. Zahvaljujući njenom trudu, od starijh je mještana prikupljen zavidan broj podataka o kipcima i raspelima na području Gračana. Njeno malo istraživanje bilo je temelj ovog poglavlja. Veliki obol ovom poglavlju dao je i otac Vjenceslav Mihetec iz Remeta, čiji su dragocjeni podaci i sjećanja pomogla pri rasvjetljavanju nekih činjenica.
U dvorištu obitelji Đuran (Gjuran), na Dolju od davnih je vremena postojalo raspelo. S vremenom je obzidano, te je postavljena slika Majke Božje. Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, stara kuća obitelji Gjuran je srušena, a kapelica je premještena na mali brežuljak uz cestu. Na tom se mjestu kapelica nalazi i danas. Dana 29. travnja 1950. godine, pod okriljem mraka raspelo je razbijeno i uništeno. Motiv je zasigurno bio vezan uz tadašnju nesnošljivost režima prema svemu što je imalo katolički i hrvatski predznak, a krivac nikada nije pronađen. Zahvaljujući Ladislavu Đuranu i njegovoj obitelji kapelica je 1965. godine popravljena i uređena. Godine 2000. obitelj Đuran ponovo uređuje kapelicu, postavljajući novo raspelo, nove slike Srca Isusovog i Marijinog, a uvedena je i rasvjeta, što daje dodatnu draž. Ispred kapelice uređen je mali vrt, koji uređuju obitelji Ane Đuran i Stjepana Gjurana.
Godine 1911. Ivan Puntijar sagradio je obiteljsku kapelicu u svojem dvorištu. Oko njenog uređenja osobno je brinuo, zajedno sa svojom suprugom. Godine 1957. kapelica je pukom slučajnošću dobila prekrasan kip Majke Božje s Isusom. Naime, na Ksaverskoj cesti, nasuprot današnje benzinske postaje, nalazila se kapelica sa spomenutim kipom. Kapelica je bila u sklopu kuće koju su vlasnici prodali, a novi je vlasnici preprodali. Kuća i kapelica došli su u vlasništvo jedne tvrtke, koja zbog toga što kapelica nije bila ucrtana u katastar, nije željela brinuti o njoj. Kapelica je trebala biti srušena. Srećom, kip je spašen i pohranjen u župnu crkvu sv. Franje Ksaverskog. Nenadano se pojavio problem rušenja kapelice, jer domaći radnici u tome nisu željeli sudjelovati. Na koncu je 1. kolovoza 1957. godine kapelicu na Ksaveru osobno srušio sam poduzetnik, sa dvojicom pomoćnika. Ksaverski fratri nisu znali gdje postaviti kip. Na koncu su ga odlučili smjestiti u kapelicu obitelji Puntijar u Gračanima. Pošto je kapelica već bila trošna Ivan Puntijar i njegova supruga obnovili su je vlastitim sredstvima. Dana 14. rujna 1957. godine bogoslovi ksaverskog samostana, pješice su kolicima dopremili kip u Gračane. Kip je uređen, obojan i dana 24. rujna iste godine postavljen u kapelicu. Blagoslov je izvršio župnik – fra. Jerko Meštrović. Bio je to veliki uspjeh, urediti kapelicu i postaviti kip, u vremenu kada komunistička vlast nije bila sklona religiji, niti gajenju vjerskih osjećaja. S vremenom je kapelica ponovo tražila obnovu, te je Stjepan Puntijar, unuk Ivana Puntijara, godine 1969. izvršio adaptaciju. Zahvaljujući obitelji Željka Puntijara, kao i ostalim sumještanima kapelica je uvijek okićena cvijećem i lampašima. Na taj način obitelj Puntijar nastavlja dugu obiteljsku tradiciju, koja će uskoro doživjeti svoj stoljetni jubilej.
Po pričanju starijih Gračanaca kapelica sv. Rafaela starija je i od župne crkve sv. Mihalja. Premda to nije točno, jer kapelicu ne spominje ni jedan stari izvor, neosporna je činjenica da je starija od svih ostalih kapelica na području Gračana. Sve do 1981. godine to je bila starinska kapelica, pravi domaći kipec. Jednostavnog izgleda, izgrađena od cigle i neožbukana. Krov je bio pokriven crijepom, a na vrhu se nalazio dvostruki križ. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća kapelica je oštećena. U kapelici se kao i danas nalazio kip sv. Rafaela, koji u ruci drži vagu. Nepoznate osobe otkinule su vagu i bacile je kod mlina obitelji Banić u Gračanskom Ribnjaku. Na sreću, to je vidio Mirko Trnčević, te zajedno sa zvonarom Rudolfom Merkašom obavijestio svećenike na Ksaveru. Vagu je popravio jedan od bogoslova, te je ona vraćena na staro mjesto. No kapelica je očito jako smetala određenim ljudima. Godine 1981. pod okriljem noći u nju se zaletio kamion. Istraga kao i u brojnim drugim slučajevima nije donijela ploda, pa krivac nikada nije pronađen. Iako je postojao očevidac, cijeli se slučaj zataškao, što je najviše odgovaralo tadašnjem režimu. Srećom, drveni kip sv. Rafaela nije bio znatnije oštećen, te je restauriran i danas se nalazi na starom mjestu. Zahvaljujući fra. Mirku Gregovu i zvonaru Rudolfu Merkašu, za samo deset dana izgrađena je nova kapelica. Gračanci su radili dan i noć, kako bi podigli još ljepše zdanje. Dana 4. listopada 1981. godine, na dan Miholjskog proštenja novu je kapelicu blagoslovio župnik fra. Zdravko Mašina. Mnogobrojni Gračanci s oduševljenjem su promatrali novoizgrađenu kapelicu, koja svjedoči o vjernosti i požrtvovnosti ljudi ovog kraja.
Godine 1818. Jakob Radić Puntijar u svojem je dvorištu podigao obiteljsku kapelicu s raspelom. Dugi niz godina čuvali su je i uređivali njegovi potomci. Dolaskom komunističke vlasti raspelo je bačeno i uništeno. No, Gračanci se nisu dali i postavili su novo. Po sjećanju Jelice Sečen, pred ovom su kapelicom Gračanci i Doljani molili krunicu, da Bog podari kišu u sušnim i gladnim godinama. Krunica bi se molila predvečer, nakon napornog dana provedenog u polju. Molitva bi se ponavljala svake večeri. Godine 2000. Ivan Radić Puntijar obnovio je kapelicu, čuvajući gotovo 200 – godišnju tradiciju svojih predaka.
Iako Bliznec ne pripada župi sv. Mihaela u Gračanima, već župi sv. Petra i Pavla u Bešićima, navodim povijest kapelice sv. Trojstva, jer je nekoć selo, a danas ulica Bliznec, sastavni dio Gračana. Sredinom tridesetih godina XX. stoljeća, Josip Šelendić podigao je na uglu Dolja i Blizneca malu kapelicu. U njoj se nalazio kip Presvetog Srca Isusova. Izgradnjom ceste 1937. godine gotovo nova kapelica je srušena, ali je podignuta nova na današnjem mjestu. U novoizgrađenu kapelicu postavljen je kip Presvetog Trojstva, svake Božanske osobe posebno, s oltara remetske crkve. Kapelica je u vrijeme komunizma često bila na udaru vandala. Godine 1948. ukraden je kip goluba, koji je simbolizirao božansku osobu Duha svetoga. Ubrzo je postavljen novi golub. No i on je ukraden. Nemili događaj zbio se u noći 7. na 8. prosinac 1960. godine. Na sreću, golub je pronađen u obližnjem vinogradu obitelji Grđan, gdje ga je provalnik bacio. Na zadovoljstvo vjernika, golub je vraćen u kapelicu. Danas kapelica Svetog Trojstva na Bliznecu stoji na početku ulice Bliznec, te dočekuje sve one koji putuju na Medvednicu putuju automobilima.
Na samom završetku ulice Lonjščina, u predjelu zvanom Zdenčec, od davnine se nalazi raspelo. Kada je raspelo postavljeno nije poznato, a prvi podatak vezan uz raspelo govori da je 1930. godine oko njega postavljena ograda. Navedene je godine, u mjesecu listopadu, Luka Haramija prikupljao novac za ogradu. U spomenici se navodi da raspelo stoji na Bušnom krču, ali Mirko Banek kazuje da se to mjesto zove Zdenčec, dok se Bušni Krč nalazi u blizini. Dolaskom komunista na vlast raspelo je razbijeno, a Isusov kip oštećen. Obitelj Haramija pohranila je kip u svoj podrum, a kasnije je prenesen u staru cirkvenicu pokraj crkve sv. Mihalja. Nakon stvaranja slobodne i samostalne Hrvatske, na mjestu starog raspela izgrađeno je novo. Osim raspela podignuta je i ograda, a sve je izradio Ivan Triplat iz Gračana. Dana 21. studenog 1991. godine, uz procesiju, župnik fra. Mirko Kralj blagoslovio je novo raspelo pri Isusu u šumi. Iako se raspelo nalazi u šumi i na samom rubu mjesta, Gračanci ga rado posjećuju, te nikada nije bez cvijeća i lampaša.
Na samom početku Đurkovog puta nalazi se raspelo s Isusovim kipom, izlivenim od metala. Kao ni raspelu s Lonjščine, ni njemu se ne zna starost. Njegova najstarija fotografija potječe iz 1900. godine. Po natpisu koji stoji na njemu doznajemo da je obnovljeno 1904. godine. Raspelo je bilo izrađeno u drvu, a stajalo je na sredini Đurkovog puta. Kasnije je zbog prometa i praktičnosti pomaknuto u stranu, na zemlju koju su darovala braća Ljudevit, Ignac i Franca Banić. Godine su prolazile, a raspelo je polako propadalo i tražilo obnovu. Unatoč nepovoljnoj političkoj situaciji, koja je nakon 1971. godine bila još teža, Gračanci su 1975. godine odlučili postaviti novo, kameno raspelo. Uz usmeno dopuštenje lokalnih vlasti, počelo je prikupljanje priloga. Glavni organizator akcije bio je Ladislav Tomašinec, zajedno s Rudolfom Šelendićem i Rudolfom Tomašincem. Projekt i kameni križ izradila je klesarica Dragica Kota iz Bačuna, a Isusov lik izliven je iz kalupa kojeg je dao tadašnji markuševečki župnik Krešo Ivšić. Rudolf Tomašinec izlio je Isusov lik u poduzeću u kojem je bio zaposlen, a ostali su Gračanci pomagali u novcu, te hranom i pićem za radnike. Raspelo je ubrzo bilo gotovo i postavljeno. Blagoslovio ga je velečasni Ivan Keravin iz Remeta, jer je Đurkov put u to vrijeme pripadao remetskoj župi. Asistirala su mu dvojica fratara sa Ksavera. Nakon blagoslova sljedilo je slavlje u kući Ladislava Tomašinca. Iako to danas ne izgleda tako, bio je to velik pothvat u vremenu koje je povijest zabilježila pod imenom Godine hrvatske šutnje.Gračanci za razliku od drugih nisu šutjeli.
Ni trećem raspelu u Gračanima ne zna se starost, ali pretpostavljam da bi mogao biti najstariji od svih. Budući je Isce najstariji dio Gračana, raspelo je moglo biti postavljeno već u srednjem vijeku. Osim toga nalazi se u blizini crkve, koja je građena u XVII. stoljeću, pa nije nemoguće da je stariji i od nje same. Naime, u prošlosti je bio čest slučaj da se na mjestu nekog raspela ili kapelice kasnije izgradi crkva. Ipak treba reći da čvrstih dokaza nema, te sve ostaje na razini nagađanja i spekulacija. Raspelo je bilo izrađeno od drva, natkriveno plehom i ograđeno ogradom. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća stari križ zamijenjen je metalnim, na kojeg je postavljen stari Isusov lik. Slavek Gregorić napravio je novu metalnu ogradu, pa je sve dobilo drugačiji izgled. Grede starog, drvenog raspela još se uvijek čuvaju unutar cintora. Godine 2004. izvršena je nova obnova, kada su župljani (u prvom redu oni s Isca) postavili novu ogradu i popločili prostor oko raspela. Kao i ostala gračanska raspela, uvijek je okićen cvijećem i pokojim lampašem.
Za razliku od tri navedena gračanska raspela, ovo je križ. Za one koji ne znaju, razlika između raspela i križa je ta, što se na raspelu nalazi Isusov lik, dok ga na križu nema. Postavljen je u čast žrtvama partizanskog pokolja iz 1945. godine, o čemu je već bilo riječi u ovoj knjizi. Križ je 1976. godine izradio Rudolf Banek, ali tada se o gračanskom masakru nije smjelo pričati, a kamoli postavljati križeve ili spomen obilježja. Križ i spomen ploča stradalima postavljeni su 21. svibnja 1995. godine, sa namjerom da se spomenuti zločini nikada ne zaborave.
Godine 1934. u Gračanima je uvedena vodovodna mreža, te su u tu svrhu na određena mjesta postavljene pumpe s vodom. Na zahtjev stanovnika Pustodola, izvor Pustodol dobiva svoj današnji izgled. Obzidan sa tri strane i ugrađenim kipom Majke Božje, što je bila velika želja stanovništva. Kip je tokom godina više puta mijenjan, te je postavljan novi, a ono što se nikada nije mijenjalo je cvijeće pred njim i molitve zahvale, koje upućuju stanovnici Pustodola.
U šumskom predjelu Lipje iznad Gračana, koje su u prošlosti Gračanci iskorištavali u gospodarske svrhe, nalazi se mala kapelica i kip Majke Božje. Do kapelice se dolazi putem uz branu na Lonjščini, a nastavlja se planinarskim putem zvanim Put u nebo. Lik Majke Božje izliven je od mjedi i smješten u maloj drvenoj kapelici pričvršćenoj na drvo. Stariji Gračanci potvrđuju da je kapelica postavljena u vremenu između dva Svjetska rata, a postavilo ju je planinarsko društvo Cepin. Zbog toga je i nastao pridjev cepinečka ili cepinaška. Današnji kip Majke Božje postavljen je 2006. godine, a pretpostavlja se da je vrlo star. Na tom je mjestu zamijenio dotadašnji koji je bio izrađen od plastike. Iako se kapelica Majke Božje cepinečke ubraja među kapelice, ona se ipak ne može uspoređivati sa zdanjima na Dolju ili Trnčevićevom putu. Ona je odraz jedne posebne, usudio bih se kazati planinarske sakralne arhitekture. Osim što je veličinom puno manja od ostalih kapelica, razlikuje se i u tome što je nisu postavili Gračanci, već planinari. No, s vremenom su Gračanci postali njeni vjerni i najvažniji štovatelji, te se ta vjernost održala do danas.
U neposrednoj blizini raspela Pri Isusu u šumskom predjelu Zdenčec, nalazi se kesten na kojem je postavljena slika Majke Božje. To su mjesto Gračanci od davnine zvali – Pri Mariji. Ne zna se kada je točno postavljena prva slika, jer se toga danas ne sjećaju ni najstariji mještani. Dolaskom partizana i komunističke vlasti slika je skinuta. No, Gračanci su postavili novu, koju su nepoznati počinitelji ponovo skinuli i bacili. Od tada pa nadalje igra se nastavljala, Gračanci bi postavili novu sliku, komunistički provokatori bi je bacili i tako u nedogled, sve do pada komunizma. Uz ovo mjesto vezana je jeoš jedna gračanska priča i običaj. Kada su Gračanci hodočastili na Mariju Bistricu, bilo je potrebno ostaviti nekoga kod kuće, kako bi brinuo za blago. Najčešće su ostajali starci i djeca. Djeca koja nisu išla s roditeljima na hodočašće, skupila bi se u Lonjščini, noseći hranu, te se s pjesmom uputila k Mariji na Bistricu, a u biti slici Marije na Zdenčecu. Pri Isusu je bio odmor, koji je predstavljao Mariju Snježnu ili sv. Ladislava na stvarnom putu za Mariju Bistricu. Na večer bi se djeca vratila kući kao pravi romari. Danas su ta igra i običaj potpuno zaboravljeni.
- KAPELICA NA DOLJU (PRI ĐURANU)
U dvorištu obitelji Đuran (Gjuran), na Dolju od davnih je vremena postojalo raspelo. S vremenom je obzidano, te je postavljena slika Majke Božje. Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, stara kuća obitelji Gjuran je srušena, a kapelica je premještena na mali brežuljak uz cestu. Na tom se mjestu kapelica nalazi i danas. Dana 29. travnja 1950. godine, pod okriljem mraka raspelo je razbijeno i uništeno. Motiv je zasigurno bio vezan uz tadašnju nesnošljivost režima prema svemu što je imalo katolički i hrvatski predznak, a krivac nikada nije pronađen. Zahvaljujući Ladislavu Đuranu i njegovoj obitelji kapelica je 1965. godine popravljena i uređena. Godine 2000. obitelj Đuran ponovo uređuje kapelicu, postavljajući novo raspelo, nove slike Srca Isusovog i Marijinog, a uvedena je i rasvjeta, što daje dodatnu draž. Ispred kapelice uređen je mali vrt, koji uređuju obitelji Ane Đuran i Stjepana Gjurana.
- KAPELICA MAJKE BOŽJE S ISUSOM NA KRIŽANJU GRAČANA I GRAČECA
Godine 1911. Ivan Puntijar sagradio je obiteljsku kapelicu u svojem dvorištu. Oko njenog uređenja osobno je brinuo, zajedno sa svojom suprugom. Godine 1957. kapelica je pukom slučajnošću dobila prekrasan kip Majke Božje s Isusom. Naime, na Ksaverskoj cesti, nasuprot današnje benzinske postaje, nalazila se kapelica sa spomenutim kipom. Kapelica je bila u sklopu kuće koju su vlasnici prodali, a novi je vlasnici preprodali. Kuća i kapelica došli su u vlasništvo jedne tvrtke, koja zbog toga što kapelica nije bila ucrtana u katastar, nije željela brinuti o njoj. Kapelica je trebala biti srušena. Srećom, kip je spašen i pohranjen u župnu crkvu sv. Franje Ksaverskog. Nenadano se pojavio problem rušenja kapelice, jer domaći radnici u tome nisu željeli sudjelovati. Na koncu je 1. kolovoza 1957. godine kapelicu na Ksaveru osobno srušio sam poduzetnik, sa dvojicom pomoćnika. Ksaverski fratri nisu znali gdje postaviti kip. Na koncu su ga odlučili smjestiti u kapelicu obitelji Puntijar u Gračanima. Pošto je kapelica već bila trošna Ivan Puntijar i njegova supruga obnovili su je vlastitim sredstvima. Dana 14. rujna 1957. godine bogoslovi ksaverskog samostana, pješice su kolicima dopremili kip u Gračane. Kip je uređen, obojan i dana 24. rujna iste godine postavljen u kapelicu. Blagoslov je izvršio župnik – fra. Jerko Meštrović. Bio je to veliki uspjeh, urediti kapelicu i postaviti kip, u vremenu kada komunistička vlast nije bila sklona religiji, niti gajenju vjerskih osjećaja. S vremenom je kapelica ponovo tražila obnovu, te je Stjepan Puntijar, unuk Ivana Puntijara, godine 1969. izvršio adaptaciju. Zahvaljujući obitelji Željka Puntijara, kao i ostalim sumještanima kapelica je uvijek okićena cvijećem i lampašima. Na taj način obitelj Puntijar nastavlja dugu obiteljsku tradiciju, koja će uskoro doživjeti svoj stoljetni jubilej.
- KAPELICA SVETOG RAFAELA NA TRNČEVIĆEVOM PUTU
Po pričanju starijih Gračanaca kapelica sv. Rafaela starija je i od župne crkve sv. Mihalja. Premda to nije točno, jer kapelicu ne spominje ni jedan stari izvor, neosporna je činjenica da je starija od svih ostalih kapelica na području Gračana. Sve do 1981. godine to je bila starinska kapelica, pravi domaći kipec. Jednostavnog izgleda, izgrađena od cigle i neožbukana. Krov je bio pokriven crijepom, a na vrhu se nalazio dvostruki križ. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća kapelica je oštećena. U kapelici se kao i danas nalazio kip sv. Rafaela, koji u ruci drži vagu. Nepoznate osobe otkinule su vagu i bacile je kod mlina obitelji Banić u Gračanskom Ribnjaku. Na sreću, to je vidio Mirko Trnčević, te zajedno sa zvonarom Rudolfom Merkašom obavijestio svećenike na Ksaveru. Vagu je popravio jedan od bogoslova, te je ona vraćena na staro mjesto. No kapelica je očito jako smetala određenim ljudima. Godine 1981. pod okriljem noći u nju se zaletio kamion. Istraga kao i u brojnim drugim slučajevima nije donijela ploda, pa krivac nikada nije pronađen. Iako je postojao očevidac, cijeli se slučaj zataškao, što je najviše odgovaralo tadašnjem režimu. Srećom, drveni kip sv. Rafaela nije bio znatnije oštećen, te je restauriran i danas se nalazi na starom mjestu. Zahvaljujući fra. Mirku Gregovu i zvonaru Rudolfu Merkašu, za samo deset dana izgrađena je nova kapelica. Gračanci su radili dan i noć, kako bi podigli još ljepše zdanje. Dana 4. listopada 1981. godine, na dan Miholjskog proštenja novu je kapelicu blagoslovio župnik fra. Zdravko Mašina. Mnogobrojni Gračanci s oduševljenjem su promatrali novoizgrađenu kapelicu, koja svjedoči o vjernosti i požrtvovnosti ljudi ovog kraja.
- KAPELICA U DVORIŠTU OBITELJI RADIĆ – PUNTIJAR U ULICI GRAČEC
Godine 1818. Jakob Radić Puntijar u svojem je dvorištu podigao obiteljsku kapelicu s raspelom. Dugi niz godina čuvali su je i uređivali njegovi potomci. Dolaskom komunističke vlasti raspelo je bačeno i uništeno. No, Gračanci se nisu dali i postavili su novo. Po sjećanju Jelice Sečen, pred ovom su kapelicom Gračanci i Doljani molili krunicu, da Bog podari kišu u sušnim i gladnim godinama. Krunica bi se molila predvečer, nakon napornog dana provedenog u polju. Molitva bi se ponavljala svake večeri. Godine 2000. Ivan Radić Puntijar obnovio je kapelicu, čuvajući gotovo 200 – godišnju tradiciju svojih predaka.
- KAPELICA SVETOG TROJSTVA NA BLIZNECU
Iako Bliznec ne pripada župi sv. Mihaela u Gračanima, već župi sv. Petra i Pavla u Bešićima, navodim povijest kapelice sv. Trojstva, jer je nekoć selo, a danas ulica Bliznec, sastavni dio Gračana. Sredinom tridesetih godina XX. stoljeća, Josip Šelendić podigao je na uglu Dolja i Blizneca malu kapelicu. U njoj se nalazio kip Presvetog Srca Isusova. Izgradnjom ceste 1937. godine gotovo nova kapelica je srušena, ali je podignuta nova na današnjem mjestu. U novoizgrađenu kapelicu postavljen je kip Presvetog Trojstva, svake Božanske osobe posebno, s oltara remetske crkve. Kapelica je u vrijeme komunizma često bila na udaru vandala. Godine 1948. ukraden je kip goluba, koji je simbolizirao božansku osobu Duha svetoga. Ubrzo je postavljen novi golub. No i on je ukraden. Nemili događaj zbio se u noći 7. na 8. prosinac 1960. godine. Na sreću, golub je pronađen u obližnjem vinogradu obitelji Grđan, gdje ga je provalnik bacio. Na zadovoljstvo vjernika, golub je vraćen u kapelicu. Danas kapelica Svetog Trojstva na Bliznecu stoji na početku ulice Bliznec, te dočekuje sve one koji putuju na Medvednicu putuju automobilima.
- RASPELO PRI ISUSU U ŠUMI IZNAD LONJŠČINE (ZDENČEC)
Na samom završetku ulice Lonjščina, u predjelu zvanom Zdenčec, od davnine se nalazi raspelo. Kada je raspelo postavljeno nije poznato, a prvi podatak vezan uz raspelo govori da je 1930. godine oko njega postavljena ograda. Navedene je godine, u mjesecu listopadu, Luka Haramija prikupljao novac za ogradu. U spomenici se navodi da raspelo stoji na Bušnom krču, ali Mirko Banek kazuje da se to mjesto zove Zdenčec, dok se Bušni Krč nalazi u blizini. Dolaskom komunista na vlast raspelo je razbijeno, a Isusov kip oštećen. Obitelj Haramija pohranila je kip u svoj podrum, a kasnije je prenesen u staru cirkvenicu pokraj crkve sv. Mihalja. Nakon stvaranja slobodne i samostalne Hrvatske, na mjestu starog raspela izgrađeno je novo. Osim raspela podignuta je i ograda, a sve je izradio Ivan Triplat iz Gračana. Dana 21. studenog 1991. godine, uz procesiju, župnik fra. Mirko Kralj blagoslovio je novo raspelo pri Isusu u šumi. Iako se raspelo nalazi u šumi i na samom rubu mjesta, Gračanci ga rado posjećuju, te nikada nije bez cvijeća i lampaša.
- RASPELO NA ĐURKOVOM PUTU
Na samom početku Đurkovog puta nalazi se raspelo s Isusovim kipom, izlivenim od metala. Kao ni raspelu s Lonjščine, ni njemu se ne zna starost. Njegova najstarija fotografija potječe iz 1900. godine. Po natpisu koji stoji na njemu doznajemo da je obnovljeno 1904. godine. Raspelo je bilo izrađeno u drvu, a stajalo je na sredini Đurkovog puta. Kasnije je zbog prometa i praktičnosti pomaknuto u stranu, na zemlju koju su darovala braća Ljudevit, Ignac i Franca Banić. Godine su prolazile, a raspelo je polako propadalo i tražilo obnovu. Unatoč nepovoljnoj političkoj situaciji, koja je nakon 1971. godine bila još teža, Gračanci su 1975. godine odlučili postaviti novo, kameno raspelo. Uz usmeno dopuštenje lokalnih vlasti, počelo je prikupljanje priloga. Glavni organizator akcije bio je Ladislav Tomašinec, zajedno s Rudolfom Šelendićem i Rudolfom Tomašincem. Projekt i kameni križ izradila je klesarica Dragica Kota iz Bačuna, a Isusov lik izliven je iz kalupa kojeg je dao tadašnji markuševečki župnik Krešo Ivšić. Rudolf Tomašinec izlio je Isusov lik u poduzeću u kojem je bio zaposlen, a ostali su Gračanci pomagali u novcu, te hranom i pićem za radnike. Raspelo je ubrzo bilo gotovo i postavljeno. Blagoslovio ga je velečasni Ivan Keravin iz Remeta, jer je Đurkov put u to vrijeme pripadao remetskoj župi. Asistirala su mu dvojica fratara sa Ksavera. Nakon blagoslova sljedilo je slavlje u kući Ladislava Tomašinca. Iako to danas ne izgleda tako, bio je to velik pothvat u vremenu koje je povijest zabilježila pod imenom Godine hrvatske šutnje.Gračanci za razliku od drugih nisu šutjeli.
- RASPELO PRI CRKVI SV. MIHALJA NA ISCU
Ni trećem raspelu u Gračanima ne zna se starost, ali pretpostavljam da bi mogao biti najstariji od svih. Budući je Isce najstariji dio Gračana, raspelo je moglo biti postavljeno već u srednjem vijeku. Osim toga nalazi se u blizini crkve, koja je građena u XVII. stoljeću, pa nije nemoguće da je stariji i od nje same. Naime, u prošlosti je bio čest slučaj da se na mjestu nekog raspela ili kapelice kasnije izgradi crkva. Ipak treba reći da čvrstih dokaza nema, te sve ostaje na razini nagađanja i spekulacija. Raspelo je bilo izrađeno od drva, natkriveno plehom i ograđeno ogradom. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća stari križ zamijenjen je metalnim, na kojeg je postavljen stari Isusov lik. Slavek Gregorić napravio je novu metalnu ogradu, pa je sve dobilo drugačiji izgled. Grede starog, drvenog raspela još se uvijek čuvaju unutar cintora. Godine 2004. izvršena je nova obnova, kada su župljani (u prvom redu oni s Isca) postavili novu ogradu i popločili prostor oko raspela. Kao i ostala gračanska raspela, uvijek je okićen cvijećem i pokojim lampašem.
- KRIŽ NA GRAČANSKOJ MRTVAČNICI
Za razliku od tri navedena gračanska raspela, ovo je križ. Za one koji ne znaju, razlika između raspela i križa je ta, što se na raspelu nalazi Isusov lik, dok ga na križu nema. Postavljen je u čast žrtvama partizanskog pokolja iz 1945. godine, o čemu je već bilo riječi u ovoj knjizi. Križ je 1976. godine izradio Rudolf Banek, ali tada se o gračanskom masakru nije smjelo pričati, a kamoli postavljati križeve ili spomen obilježja. Križ i spomen ploča stradalima postavljeni su 21. svibnja 1995. godine, sa namjerom da se spomenuti zločini nikada ne zaborave.
- KIP MAJKE BOŽJE NA IZVORU ZDENCA PUSTODOL
Godine 1934. u Gračanima je uvedena vodovodna mreža, te su u tu svrhu na određena mjesta postavljene pumpe s vodom. Na zahtjev stanovnika Pustodola, izvor Pustodol dobiva svoj današnji izgled. Obzidan sa tri strane i ugrađenim kipom Majke Božje, što je bila velika želja stanovništva. Kip je tokom godina više puta mijenjan, te je postavljan novi, a ono što se nikada nije mijenjalo je cvijeće pred njim i molitve zahvale, koje upućuju stanovnici Pustodola.
- KIP MAJKE BOŽJE CEPINEČKE (CEPINAŠKE) U ŠUMI LIPJE
U šumskom predjelu Lipje iznad Gračana, koje su u prošlosti Gračanci iskorištavali u gospodarske svrhe, nalazi se mala kapelica i kip Majke Božje. Do kapelice se dolazi putem uz branu na Lonjščini, a nastavlja se planinarskim putem zvanim Put u nebo. Lik Majke Božje izliven je od mjedi i smješten u maloj drvenoj kapelici pričvršćenoj na drvo. Stariji Gračanci potvrđuju da je kapelica postavljena u vremenu između dva Svjetska rata, a postavilo ju je planinarsko društvo Cepin. Zbog toga je i nastao pridjev cepinečka ili cepinaška. Današnji kip Majke Božje postavljen je 2006. godine, a pretpostavlja se da je vrlo star. Na tom je mjestu zamijenio dotadašnji koji je bio izrađen od plastike. Iako se kapelica Majke Božje cepinečke ubraja među kapelice, ona se ipak ne može uspoređivati sa zdanjima na Dolju ili Trnčevićevom putu. Ona je odraz jedne posebne, usudio bih se kazati planinarske sakralne arhitekture. Osim što je veličinom puno manja od ostalih kapelica, razlikuje se i u tome što je nisu postavili Gračanci, već planinari. No, s vremenom su Gračanci postali njeni vjerni i najvažniji štovatelji, te se ta vjernost održala do danas.
- SLIKA MAJKE BOŽJE PRI MARIJI U ŠUMI IZNAD LONJŠČINE (ZDENČEC)
U neposrednoj blizini raspela Pri Isusu u šumskom predjelu Zdenčec, nalazi se kesten na kojem je postavljena slika Majke Božje. To su mjesto Gračanci od davnine zvali – Pri Mariji. Ne zna se kada je točno postavljena prva slika, jer se toga danas ne sjećaju ni najstariji mještani. Dolaskom partizana i komunističke vlasti slika je skinuta. No, Gračanci su postavili novu, koju su nepoznati počinitelji ponovo skinuli i bacili. Od tada pa nadalje igra se nastavljala, Gračanci bi postavili novu sliku, komunistički provokatori bi je bacili i tako u nedogled, sve do pada komunizma. Uz ovo mjesto vezana je jeoš jedna gračanska priča i običaj. Kada su Gračanci hodočastili na Mariju Bistricu, bilo je potrebno ostaviti nekoga kod kuće, kako bi brinuo za blago. Najčešće su ostajali starci i djeca. Djeca koja nisu išla s roditeljima na hodočašće, skupila bi se u Lonjščini, noseći hranu, te se s pjesmom uputila k Mariji na Bistricu, a u biti slici Marije na Zdenčecu. Pri Isusu je bio odmor, koji je predstavljao Mariju Snježnu ili sv. Ladislava na stvarnom putu za Mariju Bistricu. Na večer bi se djeca vratila kući kao pravi romari. Danas su ta igra i običaj potpuno zaboravljeni.