IN MEMORIAM
Velečasni Stanislav Haramija, umirovljeni svećenik đakovačko - osiječke nadbiskupije, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je blago u Gospodinu, u subotu 30.3.2019 u 85. godini života i u 53 godini svećeništva. Vlč. Stanko, rođen je u Gračanima 1935. godine od oca Miroslava Haramije i majke Slavice. Nakon završene pučke škole u rodnim Gračanima, 1946. godine odlazi u sjemenište na Šalati. Poslije šestog razreda 1952. godine odlazi u novicijat Družbe Isusove na Fratrovcu u Zagrebu. Nakon dvogodišnjeg novicijata završava školovanje u Kolegiju Družbe Isusove na Jordanovcu, a zatim odlazi na dvogodišnje odsluženje vojnog roka u Maribor. Godine 1958. upisao je filozofiju na Filozofsko – teološkom institutu na Jordanovcu, a nakon završetka studija filozofije, nastavlja sa studijem teologije na istom institutu. Za svećenika je zaređen 26.06.1966., a mladu misu proslavlja u 3. srpnja iste godine u župnoj crkvi na Ksaveru. Nakon toga djeluje na ksaverskom samostanu kao odgojitelj sjemeništaraca. Na Ksaveru vodi bogoslovni duhovni zbor „Žeteoci“. Od 1968. godine djeluje u Osijeku u teškim vremenima komunističke strahovlade i nadolazećeg „hrvatskog proljeća“. Zbog loših uvjeta stanovanja, kao i pastoralnog djelovanja, stanuje u preuređenoj štali, a misu služi u parku ispred kapelice. Uz velike napore 1971. godine izborio se za izgradnju crkve u osječkom predgrađu Višnjevac. Godine 1975. odlazi u Đakovačku biskupiju za upravitelja župe Baranjsko Petrovo Selo i Torjanci. Već iduće godine imenovan je župnikom u Bilju, gdje 1980. i 1981. godine obnavlja župnu crkvu koja postaje najljepša u Baranji.
Godine 1983. premješten je u Sibinj, gdje je i proveo veći dio svog života i rada.
Zadnjih desetak godina boravio je u svećeničkom domu u Đakovu,gdje je i umro.
U rodne Gračane, gdje mu živi sestra Jelica (Sečen) s obitelji uvijek je volio dolaziti, a posebno za Miholje. U srpnju 2016. u župnoj crkvi proslavio je svoju Zlatnu misu – 50 godina svećeništva.
Gospod kojemu je cijeli život neumorno služio, riješio ga je zemaljskih patnji i muka te pozvao k sebi kao vjernog slugu. Neka mu bude milostiv sudac i nagradi ga nebeskim dobrima za sva dobra djela koje je činio radeći kao revni Kristov svećenik.
Sprovod će biti u srijedu 3. travnja u 15.00 sati u Zagrebu, na groblju u Gračanima.
Predvodit će ga mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru.
Neka mu je laka Hrvatska gruda.
Počivao u miru Božjem!
Velečasni Stanislav Haramija, umirovljeni svećenik đakovačko - osiječke nadbiskupije, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je blago u Gospodinu, u subotu 30.3.2019 u 85. godini života i u 53 godini svećeništva. Vlč. Stanko, rođen je u Gračanima 1935. godine od oca Miroslava Haramije i majke Slavice. Nakon završene pučke škole u rodnim Gračanima, 1946. godine odlazi u sjemenište na Šalati. Poslije šestog razreda 1952. godine odlazi u novicijat Družbe Isusove na Fratrovcu u Zagrebu. Nakon dvogodišnjeg novicijata završava školovanje u Kolegiju Družbe Isusove na Jordanovcu, a zatim odlazi na dvogodišnje odsluženje vojnog roka u Maribor. Godine 1958. upisao je filozofiju na Filozofsko – teološkom institutu na Jordanovcu, a nakon završetka studija filozofije, nastavlja sa studijem teologije na istom institutu. Za svećenika je zaređen 26.06.1966., a mladu misu proslavlja u 3. srpnja iste godine u župnoj crkvi na Ksaveru. Nakon toga djeluje na ksaverskom samostanu kao odgojitelj sjemeništaraca. Na Ksaveru vodi bogoslovni duhovni zbor „Žeteoci“. Od 1968. godine djeluje u Osijeku u teškim vremenima komunističke strahovlade i nadolazećeg „hrvatskog proljeća“. Zbog loših uvjeta stanovanja, kao i pastoralnog djelovanja, stanuje u preuređenoj štali, a misu služi u parku ispred kapelice. Uz velike napore 1971. godine izborio se za izgradnju crkve u osječkom predgrađu Višnjevac. Godine 1975. odlazi u Đakovačku biskupiju za upravitelja župe Baranjsko Petrovo Selo i Torjanci. Već iduće godine imenovan je župnikom u Bilju, gdje 1980. i 1981. godine obnavlja župnu crkvu koja postaje najljepša u Baranji.
Godine 1983. premješten je u Sibinj, gdje je i proveo veći dio svog života i rada.
Zadnjih desetak godina boravio je u svećeničkom domu u Đakovu,gdje je i umro.
U rodne Gračane, gdje mu živi sestra Jelica (Sečen) s obitelji uvijek je volio dolaziti, a posebno za Miholje. U srpnju 2016. u župnoj crkvi proslavio je svoju Zlatnu misu – 50 godina svećeništva.
Gospod kojemu je cijeli život neumorno služio, riješio ga je zemaljskih patnji i muka te pozvao k sebi kao vjernog slugu. Neka mu bude milostiv sudac i nagradi ga nebeskim dobrima za sva dobra djela koje je činio radeći kao revni Kristov svećenik.
Sprovod će biti u srijedu 3. travnja u 15.00 sati u Zagrebu, na groblju u Gračanima.
Predvodit će ga mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru.
Neka mu je laka Hrvatska gruda.
Počivao u miru Božjem!
