Predvođeni župnikom fra Marinom, župljani Sv. Mihaela iz Gračana, pohodili su Krašić i sudjelovali obilježavanju blagdana bl. Alojzija Stepinca 10. veljače u župnoj crkvi Presvetog Trojstva. Naime, ove 2018., uz blagdan, obilježava se i dvadeset godina od proglašenja Alojzija Stepinca blaženikom. Hvala Bogu da sam sa svojom obitelji svjedočila tom veličanstvenom povijesnom događaju. U Krašić smo putovali busom koji je za ovu prigodu organiziran. Dan je bio prohladan, put ugodan za zimsko vrijeme kakav je mjesec veljača. Na početku putovanja izmolili smo molitvu za proglašenje svetim blaženog Alojzija koju je predvodio fra Marin.
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika, pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene; ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju. Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve, da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovu moćnom zagovoru u svojim životnim potrebama. Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve, koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva, praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice vjernoga ti naroda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen! U nastavku putovanja zaokupile su me misli o blaženom Alojziju i njegovom životnom putu, od mladosti do smrti u pritvoru u Krašiću 10. 02. 1960. Razmišljanja su me vratila na knjigu prof. dr. J. Batelje „Komunistički progon i mučeništvo Blaženoga Alojzija Stepinca“koja je nedavno izdana, čijem sam predstavljanju, zajedno sa suprugom, prisustovala. Već nakon predstavljanja, a naročito nakon čitanja prva dva dijela, neovisno o tome što mi nisu nepoznata komunistička ponašanja, bila sam potresena. Prva moja misao, a to volim naglasiti u razgovoru o ovoj temi, bila je: samo Bog i blažena Djevica Marija sačuvali su našem narodu opstojnost i vjeru u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata u vrijeme komunističke vladavine. Blaženi Alojzije je mirno i dostojanstveno sve podnosio, odupirući se nezamislivim pritiscima, poniženjima, koja ne bi smjela imati veze s ljudskim ponašanjem. »Odakle ta neslomivost?« Odgovor na ovo i neka pitanja sadržan je, usudim se reći, u proročkoj propovjedi „Budimo vjerni svetome Petru i njegovim nasljednicima!“ koju je bl. Alojzije Stepinac imao za blagdan Petrova 1945. „Čovjeku se nehotice nameće pitanje: »Odakle ta neslomivost?« Odgovor je u tome, što iza te činjenice stoji svemogući Bog. Bog je dao obećanje, koje je ispunio, s nama je, ako smo zdrave pameti, da povučemo jedan zaključak. Ili ćemo ostati vjerni sv. Petru i spasiti duše naše, ili ćemo se iznevjeriti i onda otpasti. Jer, dragi vjernici, kada Bog odgovara, onda nema mjesta kolebanju.“
Uz mnoge, krasan je slijedeći citat blaženika: „Ili jesmo ili nismo katolici! Ako jesmo, onda valja da se to odrazuje na čitavoj liniji našega života. Ne možemo biti u crkvi katolici, a na ulici napadati, kao pogani, odredbe namjesnika Kristova izdane za opće dobro, a koje možda ne konveniraju našem ličnom raspoloženju“, (Stepinac je izgovorio u homiliji na Petrovo 1942). Nakon dolaska u Krašić, u tišini smo obišli staru župnu kuću u kojoj je bio pritvoren bl. Alojzije Stepinac. Na licima ljudi vidjela se sjeta. Dio hodočasnika, svatko u svojim razmišljanjima, potom se uputio u crkvu na osobnu molitvu. Prije Euharistijskog slavlja u 17.00 sati koje je predvodio biskup u miru mons Juraj Jezerinac, domaći sin, zajedno sa župljanima i ostalim hodočasnicima molili smo Krunicu. Uz mons J. Jezerinca koji nas je obogatio krasnom propovijedi opisujući kratko mučeništvo blaženika i važne poruke koje nam je ostavio, sudjelovali su župnik župe Presvetog Trojstva vlč. Ivan Vučak, naš fra Marin Matančić i svećenik dubrovačke župe. Posebno je bilo lijepo vidjeti hodočasnike iz Zagreba koji su pješačeći pedesetak km došli pokloniti se blaženiku. Tu su bili i hodočasnici s juga Hrvatske, Dubrovnika i među njima dubrovčaki trombonjeri čije su narodne nošnje na poseban način doprinijele svečanom ozračju. Hvala Ti, Bože i bl. Alojzije, za ovaj dan! Poslije svete Euharistije, ljubazna obitelj Mrzljak sve nas je ugostila na svom imanju, nedaleko od krašićke crkve. Od srca ima hvala na gostoljubivosti! Potom smo otputovali svojim kućama.
Krepostan život i mučeničku smrt bl Alojzija Stepinca Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.“ , koji je o našem Blaženiku rekao sljedeće: „Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi. Nije bio sam u tomu hrabrom svjedočenju. Uza nj su bile i druge odvažne osobe, koje su, da bi sačuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teški danak tamnice, zlostavljanja, pa čak i krvi. Danas se tome mnoštvu nesebičnih duša - biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima - divimo i zahvaljujemo im. „ A sveti Ivan XXIII., papa, rekao je: „Kardinal Stepinac, koji je svojoj čuvenoj nadbiskupiji darovao 26 godina biskupovanja, bio je doista vjerna i pobudna slika Dobrog Pastira. Ponajprije u neumornu i gorljivu apostolskom radu. „ Dok je s. Blaženka Barun, misionarka u DR Kongo13.02., u članku „Misionari u vremenu progona“ među inim naglasila: „Mnogo se o Bl. Alojziju Stepincu piše i govori. Na vratima njegove kanonizacije, čitajući tisak koji k nama dođe, čudi me i pogađa stav pojedinaca. Ne možemo, a da se ne zapitamo odakle ta sljepoća na sve činjenice do današnjeg dana? Spontano mi dolaze riječi iz Djela apostolskih: "Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se ròtê protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova..." (Dj 4, 24). Bez obzira na ljudska razmišljanja bl. Alojzije Stepinac jest i ostaje sveti čovjek, pun Božje snage i Duha Svetoga koji ga je hrabrio i nosio. Neka nas prati Njegov zagovor, a on neka bude uzor svima nama, posebno našim mladima! Nada Fofić, prijateljica sv. Anđele
